Mlin Josipa Čakleca izgrađen 1888. godine, prestaje s radom 1953. godine. Prvi vlasnik bio je Stjepan Čaklec, a kasnije je brigu oko mlina preuzeo njegov sin Josip. Mlin je bio zidan od masivnog građevnog materijala, a za potrebe mlinarske proizvodnje pokretalo ga je jedno vodeno mlinsko kolo. Ovaj mlin je posjedovao vlastitu konjsku zapregu kojom je upravljala Roza Mesec, žena iz susjedstva. Brašno se prevozilo uz pomoć konjske zaprege do obližnjih mjesta kao što su Jurketinec, Greda, Cerje. Proizvodni proces mljevenja žita imao je još jednu zanimljivost, naime postojalo je zvono kod Grota (mjesta gdje se sipalo žito za meljavu). 

Nakon što bi se Grot ispraznio zvono je signaliziralo zvonjavom da je Grot prazan i da treba ponovno nasuti žito.