Ovaj je mlin osnovao Mate Friščić 1928. godine, a poslije njegove smrti preuzeli su ga sin Stjepan i snaha Ana uz pomoć unuka Krešimira, koji ga danas vodi.

Okoliš mlinčeve Bistrice je nekada bio zemlja plitkog močvarnog tla. Mate Friščić je kupio posjed i mlin od svog brata Roka Friščića 1928. godine. Mlin je preuređen oko 1947. godine, mlinski kotač zamijenjen je velikim bazenom i ugrađenom Francisovom vodenom turbinom.

Kasnijom rekonstrukcijom vodovodne mreže količina vode u potoku Bistrici značajno je smanjena pa je dodan elektromotor za pogon. Tehnički nalaz iz 1929. godine opisuje način rada mlina i njegovu ulogu u lokalnoj zajednici. Mlin je služio za mljevenje žita i preradu oraha, hrastova žira i koštica bundeva za crno ulje.

U sklopu mlina bila je Melinska soba gdje su posjetitelji čekali svoj red i družili se uz pjesmu, igre i autohtone proizvode.

Ovaj mlin ističe se po tome što je uz njega bila smještena prva ležeća kuglana u Ivancu, gostionica pod imenom Gostiona Planinaru, kuglana te trgovina mješovitom robom. Funkcioniranje kuglane uključivalo je postavljanje čunjeva na kraju staze, vođenje igre te vraćanje kugle uz betonski kanal. Ostaci ove kuglane vidljivi su i danas, podsjećajući na bogat društveni život gornjeg Ivanca u prošlim vremenima.

Mlin je i danas prisutan s arhitektonskim tragovima svoje povijesti, vidljivim kroz ostatke mlinarskih aktivnosti uz potok Bistricu. Moderni nasljednici imaju želju revitalizirati mlin te ga pretvoriti u kulturnu, gospodarsku i turističku atrakciju grada Ivanca, čime bi obogatili njegovu ponudu i nasljeđe.