Ovaj je mlin prvo bio u vlasništvu obitelji Pust, zatim Ivana Čakleca koji ga je 1949. obnovio, a posljednji vlasnik je bio Franjo Lončar. U ovome mlinu se mljelo žito, a tu je stanovala i obitelj. S dvorišne strane možete vidjeti arhitektonske tragove koji ukazuju na njegovo postojanje. Nakon prestanka rada svih ivanečkih mlinova, nastupilo je razdoblje građevinskih radova koji su izmijenili u potpunosti vizuru nekadašnje slike okoliša. Ivanečki mlinovi predstavljaju enigmu u konstrukciji mlinova i pitanju vlasništva zato što su često bili podložni promjenama u izgradnji i konačnom izgledu.

Kako se nikada nije detaljno utvrdio način proizvodnje i funkcioniranja mlinova, oni su postali predmet proučavanja etnografa, fotografa i entuzijasta, a materijalni dokazi su posebno važni u tom proučavanju izgleda mlina kao i upotrebljavanih predmeta.