FRIŠČIĆEV MLIN - JOŠ UVIJEK ŽIVI!
Na putu prema vrhu Ivančice, tri kilometra od centra Ivanca, s lijeve strane na ulazu u selo Prigorec otkriva se Friščićev mlin. Mlin je smješten podno sjevernih obronaka gore Ivančice i čuvar je vremena u kojem su voda, kamen i ljudski trud od nekad neraskidivo povezani. Preko potoka Bistrice kročit ćete starim drvenim mostićem uz žubor potoka koji se već desetljećima isprepliće sa zvukom mlinskog kotača. Uz miris svježe mljevenog brašna i šapat vode koja pokreće stari mehanizam, ovaj mlin ne priča priču samo o žitu već i o ljudima, radu i tradiciji koja još uvijek traje.
Mlin koji čuva tragove prošlosti
Povijest Friščićeva mlina počinje puno prije njegova današnjeg izgleda. Iako je na ovom mjestu tradicija mljevenja žita prisutna već desetljećima, korijeni priče sežu do starog mlina koji se nalazio pedesetak metara niže uz potok Bistricu. Njega je 1939. godine od obitelji Pofuk u najam uzeo Andrija Friščić, otac današnjeg mlinara Stjepana Friščića te nakon Drugog svjetskog rata otkupio. Godinama je služio stanovnicima Prigorca, ali i žiteljima okolnih mjesta.
Zbog dotrajalosti starog mlina, Andrija Friščić izgradio je novi mlin 1956. godine na mjestu današnjeg mlina i nastavio gdje je stari stao uz isti potok i s istim ciljem. Novi mlin desetljećima je bio mjesto gdje su ljudi donosili svoje žito i vraćali se kući s brašnom potrebnim za svakodnevni život. Bio je više od gospodarskog objekta - bio je dio života zajednice, mjesto susreta i čuvar jednog načina rada koji je obilježio generacije. Pojavom mlinova na struju, potreba za starim mlinom kojeg pokreće voda naglo nestaje te mlin prestaje sa radom i propada do neprepoznatljivosti.
Kako bi sačuvao ovu vrijednu baštinu, 2004. godine Stjepan Friščić uz pomoć turističke zajednice Grada Ivanca obnavlja mlin. Obnovom nije sačuvana samo građevina, već i priča o obitelji Friščić, potoku Bistrici i zanatu koji još uvijek živi.
Čuvar mlinarskog zanata
Današnji život Friščićeva mlina neraskidivo je vezan uz Stjepana Friščića, koji je mlinarski zanat naslijedio od oca. Još od malih nogu učio je uz njega, pomno promatrajući svaki korak cjelokupnog procesa.
Iako već u godinama kada bi mnogi odavno odložili alat, Stjepan i danas s jednakim žarom i velikim elanom svakodnevno dolazi u mlin. Zvuk mlinskog mehanizma, ritam vode i miris žitarica i miris svježe mljevenog brašna i dalje su dio njegove svakodnevice. U mlinu melje različite žitarice - kukuruz, pšenicu, heljdu i pir, a posebnu vrijednost daje činjenica da žitarice sam uzgaja na vlastitoj zemlji.
U očuvanju obiteljske tradicije pomažu mu kćeri Martina i Andreja sa svojim obiteljima pa se tako znanje, iskustvo i ljubav prema mlinarskom zanatu nastavlja prenositi na nove generacije.
No, Stjepan nije samo mlinar - on je i pravi domaćin. Posjetitelje dočekuje s osmjehom, toplom riječju i čašicom domaće rakije kojom rado nazdravi na ulazu u mlin. Često se uz razgovor nađe i domaća zljevka od kukuruznog brašna, tradicionalna delicija koju je danas sve teže pronaći, a koju s posebnom pažnjom pripremaju njegove kćeri.
Stjepan se voli prisjetiti prošlih vremena, ispričati priču o mlinu i njegovoj povijesti te objasniti i pokazati svaki njegov dio i pokazati kako stari mehanizam radi. Kod njega posjet nije samo obilazak starog mlina -već susret s čovjekom koji još uvijek živi svoj zanat i nesebično dijeli znanje, uspomene i toplinu domaćinstva.
Prilikom posjete mlinu možete kupiti nešto iz njihove ponude: žuto i bijelo kukuruzno brašno, pirovo, heljdino, raženo i integralno pšenično. Uz njega dolazi i mali podsjetnik na domaću kuhinju: recept za zljevku, starinski kolač od kukuruznog brašna koji će vas svojim mirisom i okusom vratiti u neka jednostavnija vremena.
Posjet mlinu moguć je uz prethodnu najavu na broj 0989340970 - Martina ili 098436329 - Stjepan.