Vlasnik je bio Andrija Mudri rođen 11.11.1919. godine. Mlin započinje svojim radom na početku 19. stoljeća, u vrijeme kada je bilo relativno malo žitelja u Prigorcu. Bio je izgrađen od kamena vapnenca i drva, koje je bilo nabavljeno iz neposredne okoline. Prema povijesnim dokumentima iz 1936. godine, temeljem Odluke uprave općine Ivanec, srez Ivanec, mlinu je dodijeljena povlastica (koncesija) za izgradnju brane i iskorištavanje vode na rok od trideset godina. Dokument je jasno propisivao način korištenja vode Bistrice kao i potrebite tehničke radnje i karakteristike funkcioniranja mlina. Mlin je kratko vrijeme, 1959. godine bio nacionaliziran.
Mlin je imao dugogodišnju tradiciju mljevenja žita te je svojevremeno bio značajan mlin u Prigorcu iz kojeg su vozili brašno kolskom zapregom do okolnih mjesta. Pred kraj svojega rada mlin je bio u suvlasništvu braće, Andrije i Franje Mudroga, a s radom je prestao 1974. godine.
Posebnost koja je vezana uz mlin odnosi se na pronalazak manje količine zlatnika sakrivenih u izdubljenom otvoru na nosivoj gredi krova mlina. Zlatnike je pronašao, igrajući se kao dječak, Andrija Mudri oko 1930. godine. Na taj način zlatna zrnca brašna ostavila su materijalni trag u zlatnim dukatima. Mještani su obitelj po lokalnom dijalektu nazivali Meljinski.
Informacije dobivene od Josipa i Nikole Mudroga