Mlin koji se u narodu nazivao još i Žagačev ili Putarov melin po obližnjem susjedstvu, prestao je s radom 1963. godine. Nalazio se na samom početku predjela Ivanca zvanom Bistrica. Bio je jedan od starijih mlinova koji je osim za obavljanje osnovne djelatnosti služio i za stanovanje obitelji. Mlin je bio zidan od masivne građe i po svojim gabaritima tj. mjerama možemo ga svrstati u veće ivanečke mlinove. Danas na lokalitetu nema nikakvih arhitektonskih i materijalnih tragova postojanja ovog mlina, jedini dokaz postojanosti su rijetke fotografije koje nam evociraju sjećanje i utječu na vizualnu percepciju nekadašnjeg izgleda.
Sama obitelj bila je aktivna u društvenom i gospodarskom životu Ivanca. Već 1908. godine u časopisu „Naše pravice“ broj 6 piše o održavanju glavne Skupštine obrtne zadruge u svratištu „Ivančica“ gdje se spominje jedan od zamjenika glavnog odbora Andro Milić.
Potok Bistrica se u prošlosti često spominje kod izletnika i planinara u raznim tiskanim časopisima i novinama. „Naše pravice“ iz 1912., broj 25 osvrtom opisuju jedan izlet iz Varaždina na Ivančicu: „ ...Sa sjeverne strane dolazi se željeznicom do Ivanca, koje je mjesto već 227 metara nad morem i onda kroz selo mimo mlinova i slapova, viek držeć se potoka Bistrice do njena izvora u polovici gore Ivančice...Milovidan je pogled iz Varaždina na goru Ivančicu. Našemu gradu na jugo zapad ona se veličanstveno diže u vis. Vrh Ivančice jest 1060 metara nad morem. Koliko puta sam se uspeo na taj vrh! I u kiši, i za najčistijeg neba i po snijegu, u cik zore i na noć, iz Zagorja s juga i iz Ivanca, sa sjevera, nije težko popeti se gore. Strmine nisu prevelike. Iz Ivanca dodje se na vrh polagano i nepri-siljeuim hodom za tri sata. Divan vidik otvara ti se na tome visu. Cijelo milo zagorje sa briježuljci ko valovi na moru. U Slavoniju i na Štajer vidi se do Maribora; Podravina naša i Posavina ravna; Ivanić grad i Ivanić Kloštar, križevački kraj do Bjelovara. Vijuganje Drave možeš daleko pratiti; a za čista zraka vidi se Blatno jezero u Ugarskoj i Karpati. Samo Zagreb sakriva nam Sljeme, koje je niže od Ivančice…“
Prema navedenim nekadašnjim zapisima prisutna je neraskidiva spona potoka Bistrice i same Ivančice, što se je naravno održalo i do današnjih dana.