Mlin je bio u vlasništvu obitelji Bukovec, u narodu zvan „Bukovčev melin“. Zadnji vlasnik je bio Ivan Bukovec, a mlin je prestao s radom 1968. godine. Danas od mlina postoje još samo arhitektonski tragovi – nosači mlinskog vodenog kola. Spletom okolnosti i dobro usmjerenim gospodarskim promišljanjima samljeveno žito između ostalog produciralo se na police obližnjeg obiteljskog dućana. Srećom u neposrednoj blizini ostao je znameniti veličanstveni objekt vlasnika Đure Bukovca te je sačuvan do danas.

U zgradi je nekada bila jedna od prvih većih trgovina u Ivancu, vlasnika Đure Bukovca. Obitelj Herg je također u tom objektu imala svoju trgovinu 1922. godine. Kasnije su se u objektu mijenjale djelatnosti, bilježi se postojanje banke, prodavaonice „Bata“ i prodavaonice „Metal“ Ivanečkog magazina. Ivančani ovo zdanje od nekada nazivaju „Bukovčeva zgrada“.

Stara fotografija Bukovčeve trgovine iz 1910. godine svjedoči o lijepoj i impozantnoj građevini koja otkriva jednu potpunu neokrnjenu arhitektonsku cjelinu, a nezaobilazni su i naši mještani s vlasnikom koji ponosno poziraju fotografu.

Zasigurno ovaj objekt može ispričati mnoge zanimljive i poučne istinite događaje i priče.

Povijesno objekt ima arhitektonsku važnost, posebno u izvornosti fasade na kojoj su svojevremeno bili prisutni dekorativni reljefni ornamenti. „Bukovčeva“ zgrada je jedinstvena jer je izgrađena u stilskom razdoblju historicizma i secesije, a to su stilska razdoblja koja su utjecala ili imala cilj uljepšavati industrijsku proizvodnju spajajući umjetnost i obrt, te ukrasiti bezlične fasade zgrada.

Ornamentika na „Bukovčevom objektu“ predstavljala je posebnost lokalne, autohtone kontinentalne flore što je u 19. st. bio svojevrsni građevinski hit (klas kukuruza, suncokret, šljive, grožđe, cvijet ivančice, tulipan…). Apliciranim ornamentima pojedinih proizvoda, posebno klasom kukuruza i suncokreta, opet se je budila asocijacija na mlin i proizvodnju brašna te proizvodnju crnog ulja (koščičnog ulja).