U slikovitom Bedencu 2011. godine, članovi Mjesnog odbora i Udruge za kulturu i sport prepoznali su priliku za kreiranje posebne priče. Starinske drvene kuće s područja Zagorja pažljivo su demontirane, izdvojene su "plajnke" od hrasta i ostala vrijedna građa kako bi se stvorila nova etno kuća, prava oaza autentičnosti. Zajednica iz Bedenca nije samo izgradila fizičku kuću već je ispričala predivnu priču koja će osvojiti sva srca zaljubljenika u tradiciju i autentičnu prošlost.
Danas, Etno-kuća u Bedencu čuva ovu vrijednu baštinu te je ujedno slavi kroz manifestaciju "Dan bedenske lončarije". To je prilika da zajednica, umjetnici i entuzijasti lončarstva zajedno proslave svoju slavnu tradiciju i zaštićeno nematerijalno dobro. A evo i njene priče!
Dobrododošlica Etno Kuće „Bedijenska Hiža“
Dobrodošli! Otvaram svoja vrata kako bih vam pokazala presliku starinskog doma kakav smo imali u davna vremena. U mom podrumu pozdravit će vas glineni pijetao koji je nekad veselo kukurikao u ranu zoru. A u mom predsoblju možete zavrtjeti žrvanj za mljevenje. Moja najveća soba je ova u kojoj se boravilo preko dana. Tu se nalazi stol, klupe, kolijevka, police, raspelo, slike svetaca, petrolejska lampa, glačalo, kolovrat i šivaći stroj.
U ovakvim sobama su vrijedne žene tkale platno i šivale odjeću za obitelj. Za dobro raspoloženje tu je bio gramofon, za nove vijesti stari radio, a za praktičnu upotrebu tu je lončarsko posuđe. Izgradili su me na kamenim temeljima s hrastovim gredama i debelim drvenim daskama. Moj krov je pokriven crijepom. Obojali su me bijelom bojom i ukrasili me drvenim izrezbarenim križevima i rombovima. Na sve su pazili dobri ljudi.
Ako prošećete po mom dvorištu vidjet ćete pergolu za grožđe, drveni stol s klupama i pećnicu za pečenje lončarskih proizvoda. Kada sam pažljivo naćulila uho, čula sam dobre ljude kako govore o rekonstrukciji gospodarske zgrade tako da ću se zasigurno još širiti i rasti. Uđete li u moju kuhinju vidjet ćete skromnu peć s pećnicom i krušnu peć koja djelomično prelazi u dnevnu sobu.
Moja kuhinja je opremljena lončarskim posuđem i drugim potrepštinama za pripremu hrane. Imam čak dva dimnjaka, a moju kuhinju su obložili keramičkim pločicama za bolje zadržavanje topline. S moje lijeve strane vidjet ćete dodatnu sobu namijenjenu mladim supružnicima: svježe vjenčani parovi trebaju malo privatnosti (moje su stare sestre kao prave dame uvijek šutjele o toj sobi).
Tu su ormari, škrinje, stol, klupa, peć i lončarski alati. Volim kad me se posjeti i volim slušati što govore moji posjetitelji. Svi me hvale i tada narastem od ponosa. Često ćulim uho jer sam znatiželjna čuti što više toga o sebi. Nisam šutljiva kao moje prethodnice, ali tome nisam ja kriva nego je krivo ovo moderno vrijeme kada me svi fotografiraju i tada se osjećam važno. Voljela bih da me i ti posjetiš čitaoče i da me poslije opišeš ili me barem fotografiraš, da što dulje živim.
Možda nisam stara kao moje prethodnice, ali trudim se najbolje što mogu ispričati priču o njima. Ja nisam samo replika već ponosna zagovornica jednog vremena čija obilježja čuvam najbolje što mogu.