Prohujalo je staro doba, cjepače, klinove i sjekire zamijenile su prve utvrde i organizirana naselja, a potom se počelo rađati ono što i danas obilježava Ivanec kao poduzetan, uspješan i ekonomski prosperitetan gradić poželjan za život i ulaganja.

S razvojem rudarstva i mlinarstva zahuktala se proizvodnja i trgovina u Ivancu i okolici, a glavni pokretač gospodarstva bile su trgovina, prodaja brašna i izvoz i prodaja rudače. Vodeni mlinovi smješteni duž rijeka i potoka omogućili su stanovnicima da melju žitarice i proizvode brašno, osnovni prehrambeni proizvod. Osim toga pridonijeli su i trgovini omogućujući lokalnim poljoprivrednicima pristup tržištima, potičući ekonomsku aktivnost.

Rudarstvo je također dalo nemjerljiv doprinos razvoju Ivanca. Ovaj je kraj bogat rudnim resursima, posebno željezom i ugljenom. Rudnici su pružili poslove za lokalno stanovništvo i doprinijeli razvoju metalurške industrije. Ovo je stvaralo dodanu vrijednost gospodarstvu, jer se proizvedeni materijal koristio za izgradnju i razvoj infrastrukture.

Trgovina je bila također jedna od ključnih ekonomskih aktivnosti u Ivancu. Grad je bio važno trgovačko središte koje je povezivalo ruralna područja s gradskim tržištima. Trgovci su dolazili iz različitih dijelova zemlje kako bi razmjenjivali robu i resurse. Razvoj prvih samoposlužnih prodavaonica i putujućih prodavaonica s dinamikom prodaje artikala i potrošnje građana, utemeljio je put budućoj gospodarskoj aktivnosti. Paralelno s trgovinom razvila se i fotografija kao prvi marketinški alat osmišljen za promociju pojedinih trgovina i uslužnih djelatnosti. Planinari su se okupljali i organizirali razna druženja i klubove. To je bilo dinamično vrijeme na razmeđi dva svjetska rata kada je Ivanec uspješno odolio svim izazovima i pozicionirao se već tada kao moderan i ekonomski snažan gradić.