Na padinama sjevernih obronaka, među baršunastim brežuljcima koji danas okružuju Ivančicu ovdje su pronađeni rimski ostaci prije više od šest stoljeća te se vremenom formiralo naselje koje danas poznajemo kao Ivanec.
Kako je Ivanec dobio ime
Naziv Ivanec potječe od kapelice posvećene Svetom Ivanu Krstitelju koju su vjernici izgradili davno u 13. stoljeću nedaleko od današnje župne crkve Svete Marije Magdalene. Prvotno ime naselja bilo je "Općina Svetog Ivana", a tijekom vremena razvili su se toponimi Ivanec i Ivančica koja je prije nosila ime Očura. Ivanec ponosno ističe svoje korijene iz prošlosti i danas. Tako se svakog 24. lipnja na blagdan Svetog Ivana Krstitelja, slavi „Dan Grada Ivanca“.
Ivanovci i Pusta Bela
Povjesničari su odavno dokumentirali važnost srednjovjekovne Bele, sjedišta djelovanja reda „Fratres hospitalis sancti Johannis Iherisolimamitani“, ili poznatijeg kao „Red svetog Ivana Jeruzalemskog“.
Iz ovog reda izrasla je i zajednica koja je nosila ime "Ivanovci". Iz Puste Bele, smještene na ulazu u Belski dol, upravljalo se velikim posjedom koji se protezao od granica grada Varaždina do Lepoglave s obje strane Ivančice. Osim Bele ivanovci su imali posjede u Cerju, Jurketincu i Ivancu. Punikve su već spominjane 1304. godine, a Cerje Tužno 1306. Ivanovci su pod određenim uvjetima iznajmljivali ove posjede zaslužnim pojedincima koji su pružali obranu belskog posjeda.
Prvi spomen Ivanca
Prvi spomen Ivanca datira iz 1421. godine i zabilježen je u dokumentu koji je podijeljen stanovnicima općine Svetog Ivana, 22. veljače 1421. godine u Pakracu. U tom dokumentu ban Hrvatske i Dalmacije, Albert de Nagmihal susreo se s molbom Ivančana za potvrdu njihovih povlastica iz 1396. godine. Ova isprava ključna za povijesni identitet Ivanca bila je skrivena u Budimpešti sve do otkrića Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je prvi spomenuo 1886. godine.
Zahvaljujući naporima Metoda Hrga, arhivista iz Ivanca, dokument je pronađen u Hrvatskom državnom arhivu nakon povrata arhivske građe iz Mađarske. Ivanec se tako potvrdio kao naselje prisutno prije 1396. godine kao dio belskog posjeda ivanovaca. Nakon što je Red ivanovaca napustio Hrvatsku 1405. godine, Ivanec je prelazio u različite vlasničke ruke. Prvi zabilježeni vlasnik nakon Reda ivanovaca bio je Matko Talovac 1439. godine, a kasnije Jano Vitovac i njegovi sinovi od 1446. godine. Nažalost novi vlasnici nisu poštovali prethodne povlastice Ivančana i okolice što je rezultiralo njihovim degradirajućim statusom običnih kmetova.
Vitezovi ivanovci - povijesna postrojba
"Danas vas štite vitezovi, kad čuješ šum lišća, znaj da te vitez čuva."
Vitezovi Ivanovci su jedinstvena povijesna postrojba i turistička atrakcija u Ivancu koja okuplja pojedince sa zajedničkim interesima posvećene očuvanju povijesne baštine i obavljanju raznovrsnih društvenih i kulturnih aktivnosti. Ivanečki vitezovi ivanovci jedina su organizirana povijesna postrojba u Hrvatskoj, ali i široj regiji, koja nastavlja tradiciju toga viteškoga reda.
Grad Ivanec prvi puta se spominje 1396. godine, a povezan je s viteškim redom ivanovaca poznatim kao malteški vitezovi, koji su imali posjede na ovom području sve do ukinuća reda u Hrvatskoj u 17. stoljeću.
Današnji članovi Udruge nastavljaju ovu tradiciju i ponosno nose odore i oružje iz srednjeg vijeka vjerno rekonstruirane prema povijesnim izvorima.
Članovi imaju pristup dvjema vrstama replika srednjovjekovnih odora, obuhvaćajući razdoblje od 11. do 15. stoljeća. Oni su jedna od rijetkih organizacija u Hrvatskoj i šire, koja s toliko predanosti njeguje tradiciju viteškog reda Ivanovaca-malteških vitezova, s nadahnućem svetog Ivana Krstitelja kao svog zaštitnika.
Kao gesta zahvalnosti i sigurnosti oni naplaćuju "putarinu" u obliku keramičkog pečata vitezova jamčeći putnicima siguran prolaz pod njihovom zaštitom, uz poznati stih Borisa Jagetića Daraboša: "Danas vas štite vitezovi, kad čuješ šum lišća, znaj da te vitez čuva."