Levanićev mlin, ucrtan u prvo carsko mjerenje 1892., sagradio je gospodin Pust, veleposjednik s više mlinova. Godine 1909. mlin preuzima mlinar Kušen, prepuštajući ga u nasljedstvo svojoj kćeri Mariji i zetu Čirilu Levaniću. Po Čirilovoj smrti 1951., mlin preuzima sin Antun, kvalificirani mlinar koji je položio ispit u mladosti.

Za prijevoz žita brinula se obiteljska zaprega, svakodnevno odlazeći po žito koje su mlinari skupljali na svojim područjima. Vraćali bi samljeveno žito u obilježenim platnenim vrećama ili takozvanim žakeljima koje su domaćinstva koristila. Levanićev mlin je prikupljao žito u Selniku, Biljevcu, Čalincu, Gredi.

Tijekom zimskih mjeseci, mlin je proizvodio i bučino ulje uz mljevenje žita. Mlinar je za svoju uslugu primao plaću u obliku ušura ili mjerice, osiguravajući obitelji obilje žita za brojnu djecu. Čiril i Marija su naime podigli osmero djece.

Nakon 1984. mlin je zaustavljen zbog smanjenja vode uslijed urbanizacije koja je preusmjerila vodu na gradski vodovod za kućanstva.