Škrinjica s blagom

Znamenite osobe

Kroz povijest pojedinog grada ili mjesta oduvijek su postojali pojedinci koji su se svojim djelovanjem i radom izdigli iznad prosjeka i poput svjetionika pokazali put drugima. Ivanec iako mali grad, iznjedrio je brojne poznate i znamenite osobe koje su za njegov razvoj predstavljali pravi blagoslov. Danas služe kao izvor neizmjerne inspiracije i ponosa za lokalnu zajednicu potičući nas da težimo sličnim postignućima. Njihov izuzetan doprinos društvu kroz umjetnost, znanost, sport i kulturu obogatio je kulturnu i intelektualnu scenu čineći Ivanec jedinstvenim mjestom za život.

 

matija smodekRođen je u selu Novaki 1808. godine u imućnoj seoskoj obitelji. Školovao se je u Varaždinu, Šopronu, Zagrebu i Budimpešti. U vrijeme nasilne mađarizacije u Hrvatskoj predavao je u razdoblju od 1831. do 1840. godine na Akademiji hrvatski jezik – kajkavsko narječje. Zatim na pravnom fakultetu predaje privredno pravo, političke znanosti i ugarsko-hrvatsko pravo. Od 1835. godine profesor je statistike i rudnog prava, a na Pravoslovnoj akademiji od 1849. do 1874. godine predavao je uz navedene predmete i upravno zakonoslovlje.

Svoj je život posvetio znanosti, naobrazbi mladih naraštaja, predan najvišim hrvatskim ciljevima, što mu je pribavilo veliko poštovanje studenata i profesora tadašnjeg Zagrebačkog sveučilišta

kukuljevic sakcinski ladislavPravne znanosti izučavao je i diplomirao u Požunu. Uključio se je u borbu protiv Mađara, a ban Jelačić imenovao ga je povjerenikom za opskrbu hrvatske vojske u varaždinskom kraju. Obavljao je dužnosti arhivara i suca varaždinskog kotara, dok je u Županiji križevačkoj bio podžupan i veliki župan od 1867. do 1871. godine. Nakon toga se povukao iz političkog života i do kraja života je živio u Ivancu.

Od oca Franje Kukuljevića naslijedio je imanje Ivanečka Kaniža, a od obitelji Šarlaj kupio je ivanečki kaštel s pripadnim posjedom. Bavio se proizvodnjom žita i plodina, uzgojem stoke plemenitih pasmina, a u zakupu je držao i poštu s konjima.

Stekao je vlasništvo nad 800 rali šume i 100 rali oranica, livada, vinograda i drugih nekretnina. Sagradio je više stambeno poslovnih zgrada uz glavnu ivanečku ulicu prema Lepoglavi. Postao je najbogatiji Ivančanin 19. stoljeća.

Zaslužan je za obnovu ivanečke župne crkve, a u parku kraj ivanečkog dvorca podigao je kapelu Blažene Djevice Marije u zavjet pokojne supruge. Kapela je srušena 1961. godine. U oporuci je osim šire obitelji obilato darivao dobrotvorne zaklade, kulturna društva i udruge, a osigurao je i isplatu potpora za stare i nemoćne, te za bivše kmetove svog veleposjeda Kaniže, Gečkovca i Vuglovca.

arnold duroRođen je u Ivancu 1854. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a stručno se izobrazbu stjecao je u Göttingenu, Berlinu i Parizu. Radio je kao gimnazijski profesor, zatim ravnatelj učiteljske škole, te profesor pedagogije filozofije na Zagrebačkom sveučilištu. Izabran je za rektora Svučilišta i pravog člana JAZU (HAZU). Bio je predsjednik Matice Hrvatske od 1903. do 1909. godine, urednik Vijenca i počasni član Braće hrvatskoj zmaja.

Objavio je zbirke pjesama: Izabrane pjesme (1899.), Čeznuće maštanja (1908.), Sa visina i dubina (1918.), Izabrane pjesme (1924.). Na Zagrebačkom sveučilištu potakao je 1896. godine pedagoški seminar za teorijsku i praktičnu izobrazbu srednjoškolskih nastavnika.

Autor je znanstvenih radova Etika i povijest (1880.), Filozofija prirodne nauke i sociologija (1889.), Umjetnost prema znanosti (1906.), Jedinstvena hrvatska narodna kultura (1909.) i srednjoškolskih udžbenika Logika (1888.) i Psihologija (1893.).

kukuljevic sakcinski bozidarSin je slavnog Ivana Kukuljevića-Sakcinskog. Pravo je studirao u Beču i Zagrebu, a nakon završenog studija obnašao je službu podžupana i perovođe u Zagrebu te kotarskog predstojnika u Varaždinu. Od strica Ladislava naslijedio je 1896. godine ivanečki posjed s dvorcem. Bio je poklonik glazbe i književnosti, objavljivao je prikaze i kritike, surađivao je s časopisima Vijenac, Prosvjeta, Hrvatska vila, Balkan. Dopisivao se je s piscima i umjetnicima svoga vremena: Gjalski, Vojnović, Trnski, Fijan, Mandrović, Zajc, Kuhač, Faller.

Nadahnuli su ga idilični povijesni, društveni i prirodni motivi. U proznom spisu Mladost Ivana Kukuljevića-Sakcinskog opisuje mlade dane svog oca i njegova politička nastojanja.

U rukopisu je ostala nedovršena Poviest plemičke porodice Kukuljevića Sakcinskih, a iz ivanečke povijesti zabilježio je prikaze posvete kapele strica Ladislava, posvete barjaka Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ivanec u srpnju 1891. i školske zastave 1901. godine. Bio je utemeljitelj „Braće hrvatskog zmaja", predsjednik pjevačkog društva „Kolo" u Zagrebu i „Vila" u Varaždinu.

Utemeljio je podružnicu Hrvatskog planinarskog društva u Ivancu 1898. godine.

faller nikolaRođen je na očevom ladanjskom dvorcu Pahinsko. Glazbeno obrazovanje je stjecao u Varaždinu i Zagrebu, a kasnije na konzervatorijima u Beču i Parizu. U školi Hrvatskog glazbenog zavoda bio je nastavnik glasovira. Bio je dirigent i ravnatelj Zagrebačke opere od 1896. do 1902. godine, intendant Kazališta u Osijeku, zborovođa pjevačkog društva Zvonimir u Splitu, Kolo u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog pjevačkog saveza od 1924. godine od svoje smrti.

Njegova je zasluga utemeljenje baleta kao posebnog ansambla 1894. godine i obogaćivanje repertoara izvedbama temeljnih djela repertoara, naročito opera R. Wagnera, P.I. Čajkovskog, J. Masseneta, G. Puccinija, P. Mascagnija, G. Bizeta, A. Thomasa, R. Leoncavalla i L. van Beethovena. Omogućio je i izvođenje opera hrvatskih skladatelja: V. Lisinski (Porin), S. Albini (Maričon), F.S. Vilhar (Ivanjska kraljica), V. Baresa (Cvijeta). Skladao je komorna djela, zborske pjesme i crkvenu glazbu.

Nikola Feller se bavio i sabiranjem i sistematiziranjem planinske flore, a smatra ge si i tvorcem moderne križaljke, te je zaslužan i za razvitak hrvatskog zagonetaštva.

spiller mavroU ivanečki kraj dolazi iz Kostajnice na dužnost kraljevskog kotarskog liječnika 1909. godine. Bio je požrtvovan, štovan i cijenjen za svoj neumorni rad u Ivancu gdje je djelovao 35 godina, a 30 godina bio je liječnik Ivanečke rudarske bratovštine (Bratimske rudarske blagajne), institucije koja se brinula za zdravlje rudara i njihovih obitelji. Uz redovan posao kotarskog liječnika, njegova ambulanta je obuhvaćala mjesne bratimske blagajne u Ivancu i Golubovcu sa više od 1000 rudara, a s njihovim obiteljima zdravstveno je zbrinjavao 4000 ljudi.

Sudjelovao je u društvenom i političkom životu Ivanca: bio je predsjednik odbora narodne čitaonice, predsjednik Crvenog križa, a pred rad ugledan član Hrvatske seljačke stranke. Na kraju karijere imenovan je višim sanitetskim inspektorom. Umro je za vrijeme posjete sinu Emilu, šumarskom inženjeru u Jajcu 1940. godine. Njegovi sinovi su 1941. godine preuzeli prezime Georgijević po majci).

zupanic steiner brunoBio je jedan od prvih nogometaša u Varaždinu, a u povijest ovog športa ostao je zabilježen po prvom službenom postignutom pogotku 15. svibnja 1910. na utakmici između VGŠK Varaždin i „Olimpije" Karlovac.

Nakon studija prava u Beču, Pragu i Zagrebu radio je u sudstvu, a od 1921. radio je u Ivancu kao odvjetnik. Bio je aktivan u društvenom i kulturnom životu Ivanca između dva rata.

Liriku je objavljivao u časopisu Mlada Hrvatska, a surađivao je u Našim pravicama, Književnim novostima, Savremeniku, Hrvatu, Šišmišu, Književnim horizontima, Varaždinskim novostima i Hrvatskom pravu.

Njegov književni rad obuhvaća prinose iz strane književnosti (Turgenjev, Scheyer, Adamič) i povijesti hrvatske književnosti (Mihanović, Bublić. Vilović, Margel Gotalovački, Galović, Marković, Miholjević). Objavio je i rad Dr. Ante Starčević u Hrvatskom pravu i prikaz povijesne kronike Đure Vilovića Međimurje (1923.).

Sjećanja pod naslovom „O 60. godišnjici planinarenja na Ivančici" objavio je 1968. godine u "Zagorskom kolendaru".

pavica hradziraIzmeđu dva svjetska rata bila je aktivna sudionica ivanečkog društvenog života kao spisateljica, amaterska glumica, predsjednica planinarskog društva i poduzetnica u rudarstvu.

Uz pjesme, pisala je novele i pripovijetke o ivanečkoj sirotinji. Njezinu pjesmu Ivanečke sele, kasnije preimenovanu u popijevku Poleg jedne velke gore uglazbio je Rudolf Rajter. Pjesma je stekla popularnost pučke kajkavske popijevke.

otokar hrazdiraU Ivanec je došao iz Češke poslije prvog svjetskog rata. Sa suprugom Pavicom otvorio je dva mala ugljenokopa pokraj Ivanca. Sudjelovao je na 8 internacionalnih salona s 18 izloženih i nagrađivanih fotografija. U Ivancu je 1931. godine osnovao fotosekciju HPD-a Ivančica, a prvu izložbu umjetničke fotografije upriličio je u Ivancu 1932. godine. Bio je nakladnik jedinog međuratnog časopisa umjetničke fotografije Galerija, sa sjedištem redakcije u Ivancu. Objavljeno je 6 brojeva, a urednik revije bio je Pavao Špiler.

Zbog suradnje s antifašističkim pokretom, obješen je 1944. godine u središtu Ivanca s još četvoricom uglednih Ivančana.

adalbert georgijevicS istomišljenicima je 1920. godine osnovao Ivanečki športski klub. Obnovio je podružnicu HPOD "Ivančica" i bio inicijator gradnje planinarskog doma i piramide na vrhu Ivančice 1929. godine.

Istaknuo se je i kao zdravstveni prosvjetitelj, a u Gredi je osnovao knjižnicu koju je snabdio s nekoliko stotina knjiga. Bio je veliki prijatelj Ivančana, Ivanca i Ivančice.

josip krasKao dijete siromašne i brojne obitelji rudara Valenta Kraša, u petnaestoj godini započinje s učenjem pekarskog zanata u Varaždinu, nakon čega odlazi u Zagreb gdje se zapošljava kao pekarski radnik. Nakon I. svjetskog rata uključuje se u radnički pokret i postaje sindikalni aktivist. U Beogradu je osuđen na 5 godina robije koju je odslužio u Srijemskoj Mitrovici.

Uređivao je listove Borba i Radnik. Surađivao je s lijevo orijentirani intelektualcima onog vremena. U Ivancu je organizirao rudarske štrajkove 1936. i 1937. godine nakon kojih su rudarima poboljšani uvjeti rada. Od 1937. godine bio je član najviših rukovodnih tijela KPH i KPJ.

Poginuo je 1941. godine u Karlovcu kao organizator antifašističke borbe za Kordun, Banovinu, Gorski Kotar i Primorje. Posmrtno je proglašen narodnim herojem.

vukovic stjepanNa početku karijere službovao je kao učitelj u Jurketincu, Donjoj Voći, Pahinskom i Varaždinu. Osnovao je Arheološki odjel Gradskog muzeja Varaždin, u kojem su izloženi nalazi prapovijesti varaždinske okolice. Istraživao je pretpovijesna nalazišta šireg ivanečkog kraja: špilja Vindija, okolica Punikvi, Draguševca i Krča kraj Cerja Tužnog.

Istraživanje špilje Vindije je njegovo životno djelo. Kod Punikvi je 1939. godine otkrio nalazište paleolitskih kamena koji pripadaju ranom ašelanskom razdoblju i najstarije su kamene rukotvorine pronađene otkrivene na području Hrvatske. Starost im se procjenjuje na 500.000 godina.

rudolf rajterSlužbovao je kao nastavnik glazbe na mnogim školama u Hrvatskoj, bio voditelj pjevačkih zborova, tamburaških orkestara i korepetitor osječke opere. Pedesetih godina završio je studij glazbe na Pedagoškoj akademiji u Zagreb. Od 1954. do 1969. godine predavao je glazbeni odgoj i uspješno vodio pjevački zbor Osnovne eksperimentalne škole „Jordanovac" Zagreb gdje je ostavio neizbrisiv trag.

Uglazbio je popijevku Poleg jedne velke gore, a njegove brojne kajkavske šansone bile su izvedene i nagrađene na Festivalu kajkavske popijevke u Krapini.

U Zagorskom kalendaru 1961. godine objavio je članak Pjevačka i muzička društva u Ivancu, u kojem je prikazana ivanečka glazbena tradicija od početka 20. stoljeća.

ivo ladikaRođen je u Stažnjevcu u učiteljskoj obitelji. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i radio kao profesor na različitim srednjim školama. Dvije godine radio je kao novinar u kulturno-umjetničkoj redakciji Radio Zagreba, 7 godina kao redaktor u Leksikografskom zavodu FNRJ u Zagrebu, a bio je i Profesor na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu.

Pjesme je počeo pisati kao srednjoškolac, a prvo je objavio pjesmu u prozi Jesen. Bio je urednik časopisa i zbornika: Književna revija, Književno ogledalo, Književna Tribina i Zagorski godišnjak.

metod hrgOsnovnu školu pohađao je u Ivancu, a gimnaziju u prvoj generaciji u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1942. godine i zaređen je za svećenika. Arhivist zagrebačkog kaptola bio je od 1966. do umirovljenja 1976. godine. Radio je na sređivanju Kaptolskog i Nadbiskupskog arhiva, čija građa nije bila objedinjena ni sistematizirana. Istražio je i objavio knjigu Kanonske vizitacije zagrebačke (nad)biskupije (uz J. Kolanovića). S Josipom Kolanovićem objavio je Novu građu o Jurju Dalmatincu i Seljačke bune XV-XVIII. stoljeća. Od velikog je značenja za nacionalnu crkvenu povijest objevljivanje Dnevnika biskupa Maksimilijana Vrhovca.

Istraživao je i stariju ivanečku povijest, a neprocjenjivo značajne priloge objavio je u Ivanečkom kalendaru.

ladislav sabanDjetinjstvo je proveo u ivanečkom dvorcu uz djeda Božidara Kukuljevića i baku Klaru (barunicu rođenu Maroičić). Njegov otac dr. Josip Šaban otkupio je ivanečki dvorac. Ladislav je istraživao ivanečku povijest i ostavio neprocjenjivo vrijedne zapise o ivanečkom starom gradu na temelju izvorne dokumentacije i osobnog poznavanja obiteljskog stanja.

Završio je studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, koncertni i pedagoški smjer kao student prof. Svetislava Stančića. Posvetio se je pedagoškom radu i do kraja života bio profesor klavira i metodike tog instrumenta na Muzičkoj akademiji.

Neumorno je istraživao hrvatsku glazbenu baštinu i kulturnu povijest, a posebno su ga privlačile orgulje. Napisao je brojne radove iz glazbene prošlosti Varaždina i okolice, povijesti muzičkog školstva u Hrvatskoj i djelovanju Hrvatskog glazbenog zavoda. 1975. godine postao je član JAZU (HAZU).

ciril kosRođen je u Ribić Bregu, a njegova obitelj 1925. godine seli u Slavoniju radi boljih životnih uvjeta. Osnovnu školu polazio je u Hrkanovcima, Klasičnu franjevačku gimnaziju u Širokom Brijegu, a Bogosloviju u Đakovu. Za svećenika je zaređen 1944. godine. Zbog neutemeljene političke krivnje, proveo je dvije i pol godine u zatvoru. Nakon toga, imenovan je tajnikom Biskupskog ordinarijata u Đakovu.

Za biskupa đakovačkog i srijemskog imenovan je 1974. godine. Kao biskup ostat će zapamćen po izgradnji doma umirovljenih svećenika i modernizaciji biskupske ekonomije. Na njegov poticaj sagrađene su nove crkve i župni domovi, te obnovljena stara crkvena zdanja.

Njegovim zalaganjem održana je 1982. godine proslava stogodišnjice posvete Strossmayerove katedrale, 1100. godišnjica smrti Sv. Metoda i Čirila 1985. godine i 750 godina povijesnog spomenika Đakova i postanka biskupije 1989. godine. Umirovljen je 1997. godine.

mirko malezOsnovnu školu i mehaničarski zanat izučio je u Ivancu, a srednjoškolsko obrazovanje u Varaždinu. Kao učenik varaždinske gimnazije sudjeluje u ljetnim arheološkim istraživanjima u varaždinskoj okolici pod vodstvom Stjepana Vukovića. Studirao je geološke znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Za vrije studija radio je kao tehnički suradnik u Geološko-paleontološkoj zbirci i laboratoriju za krš JAZU, koji pod njegovim vodstvom postaje Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara. Doktorirao je 1963. godine, a redovni član JAZU (HAZU) postao je 1979. godine.

Postigao je velik ugled na području paleozoologije, paleoantropologije, speleologije i geologije kvartara. Obogatio je svjetsku znanost radovima o spiljskim naslagama Vindije, Velike Pećina na Ravnoj gori, o pojavama ledenih klinova, krioturbaciji, razvitku riječnih terasa i dr. Najveći broj radova posvetio je faunama fosilnih sisavaca pleistocena, njihovoj rasprostranjenosti, migracijama i vrstama u geološkoj povijesti.

Analizirao je nalazišta fosilnih ljudi u Vindiji, Velikoj pećini i drugim lokalitetima i uspoređivao svoja istraživanja s europskim nalazima. Odlikovan je visokim odličjima i izabran za člana Austrijske akademije znanosti 1989. godine. Objavio je više stotina stručnih i popularnih radova, a značajno mjesto u njegovim istraživanjima uvijek je imao ivanečki kraj.

josip vreskOd ranog djetinjstva stvarao je u drvetu i glini, a njegov talent prvi zapaža učitelj u Kuljevčici Šime Kurelić. Dr. Adalbert Georgijević preporučuje ga slikaru Ivanu Režeku i profesoru Ljubi Babiću. S 14 godina kao najmlađi slikar uz Krstu Hegedušića sudjeluje na izložbi grupe "BA-BE-MI" – Babić, Becić, Miše. Nakon izložbe upisuje se u Obrtnu školu, a kasnije nastavlja studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Od 1948. godine redovito sudjeluju na izložbama likovnih umjetnika Hrvatskog zagorja i Međimurja, te na skupnim izložbama ULUH-a 1960. i 1978. godine. Samostalno je izlagao u Galeriji slika u Varažinu 1978. godine, a njegova retrospektivna izložba 1932.-1982. održana je u Galeriji "Karas" u Zagrebu 1982. godine.

Malteški vitezovi Vojnog reda Sv. Ivana Jeruzalemskog proglasili su ga članom svojeg reda 30.12.2004. godine i dodijeli mu zvanje viteza-zapovjednika. Nažalost, Vresk je preminuo dok je priznanje putovalo iz Rima u Hrvatsku. Za izniman doprinos likovnoj kulturi i promociji Ivanca na globalnoj razini, posthumno mu je 2005. godine dodijeljena plaketa Grada Ivanca.

milivoj zupanicOsnovnu školu pohađao je u Ivancu, a Realnu gimnaziju u Varaždinu. Za vrijeme rata sudjeluje u antifašističkom pokretu, a nakon rata bio je urednik Varaždinskih vijesti i dopisnik zagrebačkih listova iz Varaždina. Diplomirao je na pravnom fakultetu 1949. godine Nakon završenog studija radi u Narodnom odboru kotora Ivanec i Narodnom odboru kotora Varaždin kao pravni referent, savjetnik, načelnik i tajnik. Zaslužan je za obnovu piramide na Ivančici i uređenje izvora Mrzljak 1958. godine.

Bio je savjetnik i tajnik Ustavnog suda Hrvatske od 1964. godine, a 1983. godine izabran je za člana Suda. Kroz dva mandata Sabora bio je član Zakonodavno-pravne komisije Sabora, zagrebački gradski odbornik i predsjednik Komisije za propise i organizacijska pitanja gradske skupštine.

Sudjelovao je u izradi Ustava 1974. godine i promjenama republičkog ustava krajem osamdesetih godina. Predsjednik Ustavnog suda SR Hrvatske bio je 1988. i 1989. godine. Nakon toga bio je opet sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske do 1992. godine kada je umirovljen. Autor je više znanstvenih radova s područja prava. Nakon njegove smrti supruga Nataša ispunila mu je želju i darovala njegovu iznimno vrijednu biblioteku od 1200 naslova knjižnicama u Ivancu i Varaždinu.

franjo stankovicRođen je u Vuglovcu, osnovnu školu pohađao je u Ivancu, a Gimnaziju u Varaždinu. 1947. godine upisao je studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao je 1953. godine. Prvo je radio u Veterinarskoj stanici u Ivancu i ambulanti u Bednji, a od 1961. godine na Kirurškoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Doktorirao je 1962. godine. Boravio je na stručnom usavršavanju na visokim veterinarskim učilištima u Utrechtu i Cambridgeu radi specijalizacije goveda i drugih domaćih životinja. Za docenta Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1970. godine, izvanrednog profesora 1975. godine, a za redovnog profesora kirurgije, ortopedije i oftalmologije biran je od 1981. do umirovljenja 1993. godine. Od 1984. do 1989. godine predavao je kirurgiju i na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu.

Autor je 75 znanstvenih radova i 25 stručnih i nastavnih priloga.

Zbornik 600 godina Ivanca, Marijan Kraš – Znameniti Ivančani, Ivanec, 1997.