Mlin/melin Mate Friščića
Mlin je bio u vlasništvu Mate Friščića, rođenog 1897. godine, s položenim majstorskim ispitom mlinarske struke 1934. godine u Zagrebu. Pravo vlasništva stekao je kupnjom posjeda i mlina od brata Roka Friščića 1928. godine. Nakon Matine smrti, mlin su vodili sin Stjepan i snaha Ana uz pomoć unuka. Danas mlinom upravlja unuk Krešimir Friščić. Kasnije, oko 1947. godine, mlin je preuređen pa je umjesto mlinskog kotača izgrađen veliki bazen na čije dno je ugrađena „Francisova“ vodena turbina. Dijelovi za turbinski pogon kupovani su u Ludbregu u Strojno-mehaničkoj radioni Petar Križaj.
Nakon rekonstrukcije vodovodne mreže Ivanca, znatno je smanjena količina vode u potoku Bistrici, pa je za pogon mlina ugrađen elektromotor, koji još i danas omogućuje rad mlina. Prijenosnim omjerom ostvarena je ista brzina vrtnje mlinskog kamena kakva je bila i za vrijeme kada je mlin pogonila voda kako bi i dalje ostala ista kvaliteta brašna.
Tehnički nalaz - zapisnik iz 1929. godine Sreskog načelstva, koji je odobren u Ivancu 18.03.1930. godine, točno utvrđuje način korištenja mlina, vodnih resursa, kao i vodograđevinskih naprava uz što je priložena skica. Mlin je obavljao uslugu mljevenja žita, a u zimskim mjesecima preradu oraha, hrastova žira i koštica bundeva za izradu crnog ulja (koščičnog ulja). Vlasnik je imao svoju konjsku zapregu kojom je upravljao sin Stjepan i obavljao prikupljanje žita po mjestima i naseljima (Stažnjevec, Greda, Jurketinec, Vidovec, Cerje…).
U sklopu mlina postojala je „Melinska soba“ dimenzije 8x6 metara gdje su obitavale takozvane „Partije“ ljudi koji su dovozili robu za preradu. Oni su vrijeme kratili pjesmom, kartanjem i raznim igrama, između ostaloga igrali su igru „Rihter“. Nezaobilazna je bila i eno-gastro ponuda autohtonih proizvoda (kobasice, špek, šunka, vino…). U večernjim satima okupljalo se i domicilno stanovništvo, posebno mladići i djevojke.
Ovaj mlin svakako zaslužuje posebnu pozornost iz razloga što je uz mlin bila stacionirana prva ležeća kuglana u Ivancu, ugostiteljski objekt pod nazivom „Gostiona „Planinaru“, kuglana“ i trgovina mješovitom robom. Kuglana je funkcionirala tako što se na kraju staze nalazila drvena kućica u kojoj je bila osoba koja je imala zadatak slaganja čunjeva ( kegla) i vraćanja kugle na početak staze po ukošenom betonskom kanalu. Ostaci kuglane vidljivi su još i danas. Egzaktni pokazatelj jednog minulog vremena je fotodokumentacija s početka 20. stoljeća. Prema spoznajama i izvorima, na ovom lokalitetu odvijao se bogat društveni život gornjeg dijela Ivanca. Mlin je bio kvalitetna spona u sinergiji gospodarskih i sveopćih društvenih aktivnosti našega mjesta.
Mlinarski objekt postoji i danas s arhitektonskim mehaničkim tragovima - ostacima mlinarskih aktivnosti na potoku Bistrici. Tendencija i želja današnjih nasljednika je mlin revitalizirati i valorizirati u smislu kvalitetne kulturne, gospodarske i turističke ponude grada Ivanca.
Materijali i informacije dobiveni od Krešimira Friščića
