Nalazio se u Prigorcu, bio je prvi u blizini izvora te je čitav bio izgrađen od drva. Mlin je prestao s radom 1980. godine. Danas još postoje arhitektonski tragovi, dijelovi temelja. Unatoč velikoj brzini vode koja se ovdje slijeva po ušću, mogu se sa strane uočiti drveni ostaci žlijeba po kojem se voda usmjeravala na mlinsko kolo.
Od pokretnih materijalnih dokaza postojanosti ovoga mlina ostale su samo dvije metalne posude (mjerice), od pola i jednog litra na kojima je apliciran žig, koji je dokaz ispravnosti količine. Svi mlinari su za svoj posao, tj. uslugu uzimali naknadu u naturi zvanu ušur (ujam) te su za to koristili metalne posude (mjerice).
Nekada su svi pokretni mehanizmi bili napravljeni od biranog drva. Drveni zupčanici su se najčešće izrađivali od jako tvrdog drva drijenak - drenek.
Drijenak je dugovječna biljka, može doživjeti i preko 200 godina starosti, a njegovo drvo je izuzetne tvrdoće zbog čega se koristilo za izradu različitih držaka i dijelova namještaja.
U narodnoj predaji drenek ima višestruko simboličko značenje, a kao drvu zdravlja pridavana su mu nadnaravna svojstva, u narodu je i dan danas metafora za zdravlje. Smatralo se kako štiti od udara groma, uroka i vještica, a umivanje vodom u kojoj se močila drenkova šiba pridonosi zdravlju i ljepšem tenu.