Mlin/melin Antuna Gotala „Goloverski melin“

Mlin je bio u vlasništvu Antuna Gotala. Tu je bila i pilana pokretana naljevnim vodenim kolom. Vlasnik je imao svoj vlastiti prijevoz za mlinje. Pučki naziv Goloverski melin povezan je s vlasnicima koji su prvobitno obitavali na predjelu zvani „Goli vrh“, zaselak u blizini naselja Vitešinca. Na mlin je voda kanalizirana koritom koje se protezalo od Šutejeva mlina. Još i danas su u koritu Bistrice prisutni i vidljivi arhitektonski ostaci mlina. Mlin je prestao s radom 1952. godine, a sama pilana nešto ranije. Posebnost mlina bila je i kompleksnost proizvodnog procesa s obzirom na prisutnost mlina i pilane. Samo za potrebe mlinarske proizvodnje trebalo je uskladiti kolo sa žrvnjem, tako da je kod ovakvih mlinova - pilana bio potreban dodatan napor i znanje, naravno uz poznavanje i zadovoljavanje svih tehničkih uvjeta. Prisutnost kanala kojima se dovodila voda kao i odvodila u potpunosti je nestalo iz današnje vizure. Ponekad se na pojedinim lokacijama i danas može izdaleka uočiti tok nekog potoka uz prisutnost vrbe, johe i ostale flore. Na temelju prirodnih obilježja iz daljine se mogla pretpostaviti ili detektirati postojanost mlina. Uvijek se težilo da mlin bude dostupan korisnicima, pa su se do mlinova redovito održavali putovi.

Povijesni detalj

Nije poznato tko je osmislio sustav kanala kojima se usmjeravala voda iz Bistrice i ponovno vraćala u korito, bez tog ranog tehnološkog izuma funkcioniranje ivanečkih mlinova bilo bi nezamislivo. Poduzetnik Guido Pongratz radio je na regulaciji Save od Zagreba do Zaprešića od 1853. do 1856. godine, a sudjelovao je i u gradnji kaznionice u Lepoglavi 1855. godine i izvodio regulaciju rijeke Drave kod Varaždina. (Možda je bio prisutan i na ivanečkom području?)