Kukuljević-Rajterov mlin/melin

Mlin koji i danas svojom građevinskom veličinom plijeni pozornost. Bio je drugi po veličini, odmah iza Pustovog mlina te se izdvajao od ostalih mlinova. Mlin je smješten tik uz potok Bistricu, a još se i danas uz objekt nalaze građevinsko-konstrukcijski tragovi od brane u koritu potoka. Prvobitni vlasnik bio je od 1906. godine, vlastelin Božidar Kukuljević, a kasnije vlasnik postaje Franjo Reiter. Mlin je obavljao uslugu mljevenja žita, u početku svih vrsta, a kasnije je preuređen za sortnu meljavu. U narodu je poznat kao „Rajterov melin“, vjerojatno zbog promjene vlasnika. Kukuljevićev mlin prestao je s radom 1940. godine. Kasnije je u prostorijama mlina bila smještena „Kartonaža“ i stolarska proizvodnja.

Božidar Kukuljević Sakcinski

Božidar Kukuljević Sakcinski rođen je 31.03.1861. godine u Zagrebu, a umro je 19.01.1927. godine u Ivancu. On je bio sin slavnog Ivana Kukuljevića Sakcinskog, a od strica Ladislava naslijedio je 1896. godine ivanečki posjed s dvorcem te je tako bio i poznati ivanečki veleposjednik. Božidar Kukuljević dao je Starom gradu konačan izgled kakav poznajemo s razglednica, a stariji Ivančani pamte njegovu veličinu i ljepotu. Uredio je engleski perivoj (današnji park), a stambene prostorije opremio je stilskim namještajem i slikama iz ostavštine slavnog oca Ivana: originalnim slikama Vjekoslava Karasa, portretima povijesnih ličnosti Hrvatske, te drugim umjetninama. Po naravi i sklonostima bio je poklonik glazbe i književnosti te se i sam bavio pisanjem pjesama. Svestrano je pratio književne pojave u Hrvatskoj i objavljivao prikaze i kritike u literaturi krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Božidar Kukuljević Sakcinski bio je među utemeljiteljima „Braće hrvatskog zmaja“ i predsjednik pjevačkog društva „Kolo“ u Zagrebu i „Vila“ u Varaždinu. Utemeljio je podružnicu Hrvatskog planinarskog društva u Ivancu 1898. godine.