Župna crkva u Margečanu

Župna crkva Sv. Margarete pri puta se spominje u 1431. godine. Zagrebački kaptol je u toj ispravi od 6. lipnja 1431. godine izvijestio bana Hermana Celjskog da je, prema banovoj zapovijedi, utvrdio međe posjeda Gotalovec Jakoba Gotala. Obilazeći redom međe ovog prostranog posjeda kaptolski izaslanik kanonik magister Antun Karduš iz Olimja i banov povjerenik Benedikt Komorski (Bedeković) ustvrdili su kako su "prešavši vrh Huma i spustivši se u Lipno korito naišli na stazu koja vodi od Gotalovca prema crkvi Svete Margarete pod tvrđavom Bela".

Nakon ovog zapisa prošlo je više od 120 godina do idućeg arhivskog podatka, onog o belskom župniku Stjepanu 1551. godine.

Povijest margečanske župe može se u Kanonskim vizitacijama sustavno pratiti od 1638. godine. Te je godine varaždinski arhiđakon Petar Oškoci na zapovijed zagrebačkog biskupa Benedikta Vinkovića službeno pohodio župu Margečan. Iz te prve vizitacije saznajemo da je crkva podignuta na posjedu Petheövih, imala je zidani zvonik s jednim zvonom, strop je bio drven, svetište je bio osrednje nadsvođeno, a pod popločen opekom. U crkvi su bila tri oltara, drveno pjevalište i drvena propovjedaonica. Oko crkve je bilo dobro ograđeno groblje.

Središnji dio crkve (župna lađa) već je tada bila zidana i u izvornom stanju je sačuvana do danas. Današnja crkva Sv. Margarete je barokna, jednobrodna građevina s tornjem i kapelom uz južni zid. U ovom obliku dovršena je u 19. stoljeću.

Unutrašnja oprema crkve, drveni oltari, propovjedaonica i orgulje u stilu historicizma potječu iz 19. stoljeća. Na južnom zidu svetišta uzidana je spomen ploča s latinskim natpisom koji je ocu Stjepanu, umrlom 1837. godine, posvetio Metel Ožegović Barlabaševački. Pod natpisom je reljefni grb obitelji.

Crkva posjeduje i neke zanimljive primjerke obrednih predmeta. Vrlo je lijepa pokaznica od pozlaćenog srebra, ukrašena poludraguljima, a najstariji je ciborij od pozlaćenog srebra iz 1670. godine.