Kapela u Radovanu
Prema predaji, na mjestu kapele u Radovanu nekad je bila župna crkva, starija od one u Margečanu. Tijekom vremena župa u Radovanu je propala, a crkva je postala filijalom župne crkve u Margečanu.
Ipak, ova predaja u potpunosti ne odgovara istini. Prema arhivskim dokumentima, na mjestu današnje kapele nekad je stajala srednjovjekovna župna crkva Sv. Lovre. Župa u Lovrečanu je prestala postojati, a crkva je tada postala područna kapela margečanske župe. Vizitatori su kapelu smještali u selo Lovrečan, vjerojatno zato jer je Lovrečan bio znatno veće mjesto od Radovana, a i danas se Lovrečan prostire gotovo do same kapele.
Prvi pisani spomen ove kapelice nalazimo u vizitaciji 1638. godine. Vizitator arhiđakon Oškoci zabilježio je da je kapela bila zidana s nadsvođenim svetištem, a u lađi kapele bio je drveni oslikani tabulat. U njoj su bila tri oltara. Pjevalište je bilo drveno i staro. Kapela je imala visoki zidani zvonik s jednim zvonom. Oko kapelice nalazilo se groblje.
Između 1760. i 1765. godine došlo je do rušenja stare kapelice i gradnje nove. Prilikom rušenja došlo je do velikog otkrića. U zidovima stare kapelice pronađen je zazidan kip Majke Božje. Na tom je mjestu podignuta nova kapelica posvećena u čast Blažene Djevice.Prema zapisu iz 1771. godine proizlazi da stara kapela Sv. Lovre nije bila do kraja srušena, već je ukomponirana u novu kapelu. Ovoj kapelici je naknadno dozidana kapela Sv. Ane tako da kapelica ima u tlocrtu oblik križa.
Izgled današnje barokne kapele potječe iz 19. stoljeća. Opremljena je dijelom oltarima iz istog vremena u svetištu, ima ostatke starijih zidnih slika s fragmentiranim prikazima Navještenja, Susreta Marije i Elizabete i Čuda Majke Božje Radovanske te veome lijepi drveni oltar iz 18. stoljeća ukrašen brojnim figurama.
Glavni, arhitektonski oblikovani, oltar crkve smješten je pod svodom svetišta oslikanom kao i drugi dijelovi crkve u 19. stoljeću prizorom Navještenja Mariji. Izrađen je od drveta, urešen marmorizacijom i pozlatom. Monumentalnost, složenost arhitektonske kompozicije, te figuralni i slikarski ukrasi ovog oltara ukazuju da su ga radili vješti i likovno obrazovani majstori.
Posebno je zanimljiv i vrijedan drveni kip Marije s Isusom (pronađen u zidu) u niši retabla. To je gotička skulptura, rad nepoznatog umjetnika iz početka 15. stoljeća. Povjesničari umjetnosti ovakve skulpture nazivaju "lijepe gotičke madone". Pogledu u daljinu i položaj ruke upućuju da se radi o kipu Majke Božje s nazivom putokazateljica.
Na pjevalištu crkve nalazi se lijep pozitiv s jednim manualom, građen u stilu rokokoa. Izradio ga je 1777. godine mariborski orguljar Simon Ottonischer. Vrijedan su spomenik orguljarstva.
