Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u našoj Politici o zaštiti privatnosti. Ukoliko se slažete sa spremanjem kolačića na vaše računalo odaberite SLAŽEM SE

Novosti

Prva putujuća trgovina, 10.02.1963.-10.02.2018.

Obilježavanje 55. obljetnice prve putujuće samposlužne trgovine

putujuca trgovina3S malim zakašnjenjem od mjesec dana objavljujemo prilog u cilju spomena i obilježavanja obljetnice.
Malo je poznata činjenica da je prvo samoposluživanje u Jugoistočnoj Europi otvoreno u Ivancu i to 1956 god. U ondašnje vrijeme to je bio veliki iskorak i napredak za trgovačku i gospodarsku djelatnost. Zapisi govore o velikom broju posjetioca koji su dolazili u Ivanec informirajući se o tom posebnom događaju.
„Ivanečki magazin“ je 10. veljače 1963. godine po drugi put osvojio državni primat u trgovanju. Toga je dana, naime, prvi put u povijesti trgovine bivše države u obilazak potrošača krenula pokretna prodavaonica organizirana na načelu posluživanja, među stanovništvom kasnije kratko nazvana - Putujuća.
Danas se to vozilo nalazi u vlasništvu Turističke zajednice grada Ivanca.
Riječ je o trgovini na kotačima, koja zajedno s prvim samoposluživanjem u jugoistočnoj Europi, predstavlja dragocjenu ivanečku trgovačku povijest.

Podsjetimo se

Za upravljačem specijalnog vozila bio je Ivan Sever, a prodavač i blagajnik je bio Ivan Posavi. Predviđena relacija putujuće prodavaonice je bila 42 km s devet stajališta. Radno vrijeme na stajalištima je bilo točno određeno od 25 do 40 min. Ovisno o naseljenosti i frekvenciji potrošača. Na predviđenoj relaciji gravitiralo je devet sela i više zaselaka s oko 1000 domaćinstva i oko 5000 stanovnika.
U asortimanu putujuće prodavaonice bili su uglavnom prehrambeni artikli (80%) a ostalo industrijski proizvodi. U prodavaonici je bilo oko 200 proizvoda u ukupnoj težini od 1500 kg.

Putujuća je obilazila Bedenec Gornji i Donji, Lančić, Punikve, Ivanečki Vrhovec, Prigorec, Salinovec, Kanižu, Voću, Belščak, Višnjicu i Rijeku Voćansku. To je bila prva ruta koja se kasnije po potrebi mijenjala.

Ostao je u sjećanju i posjet velikog pjesnika Gustava Krkleca koji, boraveći u Maruševcu i ugledavši putujuću, nije mogao odoljeti a da ne uđe u nju. Po sjećanju prisutnih, oduševljen je rekao: „Kaj je ovo? To još nisam videl! Samoposluživanje kaj putuje?!“

Također, 13. Veljače 1963.g. „Privredni vjesnik“ piše, „…Putujuća prodavaonica je krenula. Time je otvorena i jedna nova stranica u radu naše trgovine uopće, a posebno u radu „Ivanečkog magazina“, koji je ponovno pokazao dovoljno smjelosti da se uz pomoć Privredne komore i ostalih uhvati u koštac s nepoznatim…“

Na ovu zanimljivu inovaciju se i 11.veljače 1963.g osvrnuo i „Vjesnik“ „ … Takav način opskrbe seoskog stanovništva i poslovanje trgovačkog poduzeća ima čvrstu ekonomsku dokumentaciju rentabiliteta poslovanja i čitav niz prednosti za razliku od klasičnog načina trgovine…“ (Autor teksta, Boris Kožar, dopisnik Vjesnika)

S vremenom se trasa putujuće trgovine smanjivala jer su prilike bile takve da se u selima otvarale trgovine. Prvi su se od nje oprostili mještani Salinovca i to na način koji se pamti. Vijencem i cvijećem su okitili vozilo putujuće i sa sjetom se rastali od nje davne 1969.g. Negdje oko 1975. g. putujuća više nije bila potrebna jer su se u svim okolnim mjestima otvorile trgovine.
Putujuća trgovina ne samo što je omogućavala snabdjevanje mještana iz udaljenih sela i zaseoka ona je gledano iz današnje perspektive bila i kulturološki fenomen, povezivala je mjesta i ljude na jedan specifičan način. Lokacija- stajalište putujuće uglavnom je bilo mjesto gdje su se sastali ljudi razmjenjivali novosti, prepričavali zgode i nezgode, stvarala se nova poznanstva i ljubavi.

Možda jedna zanimljiva ljubavna priča se svojevremeno odvijala i unutar putujuće između vozača Ivana Sever i prodavačice Ružice Friščić, koja je kasnije završila sklapanjem braka.

Ideja Turističke zajednice i grada Ivanca da se vozilo preuredi u spomen-prodavaonicu, koja bi bila ivanečka turistička atrakcija i živi podsjetnik na nekadašnju ivanečku trgovačku povijest, i to na način da postane dostupna svim posjetiocima i zainteresiranim putničkim agencijama, privrednim subjektima i svima ostalima.
Sadržaj bi se bazirao u promidžbene svrhe, nudeći suvenire i ostale propagandne materijale. Putujućom trgovinom bi se obilazile značajnije manifestacije u Županiji i Hrvatskoj.

Budući da je vozilo u vrlo derutnom stanju, za njegovu vanjsku i unutarnju obnovu potrebna su visoka financijska sredstva kojih trenutačno za tu svrhu nema. Stoga je za to upućen poziv zainteresiranim strateškim ulagačima s jasnom vizijom i interesom za trgovačku valorizaciju ovog jedinstvenog proizvoda.
Još uvijek su otvorena vrata strateškim ulagačima s jasnom vizijom i interesom za trgovačku valorizaciju ovog jedinstvenog proizvoda- projekta na globalnoj europskoj razini.

TZ grada Ivanca nastoji raznim aktivnostima skrenuti pozornost na sve jedinstvene događaje iz prošlosti Ivanca.

Realizacijom projekta stvara se kvalitetna spona u produkciji različitih sadržaja baziranih na povijesnim činjenicama. Sukladno preporuci Ministarstva turizma i Strategije razvoja turizma do 2020. g smatramo da su zadovoljeni svi kriteriji za realizaciju ovoga projekta (povijesni, gospodarski, promotivni, turistički) kao i stavljeni akcent na širenje dobrih emocija svim posjetiocima Hrvatske.
Kako je to nekada bilo podsjetimo se putem starih fotografija.

TZ grada Ivanca
Boris Jagetić Daraboš

 

Korišten izvor i literatura: Brošura, „VAMA“-„IMA“, više autora,
Ivanečki kalendar,1974.g. autor, Eduard Kušen
Foto arhiv: Boris Jagetić Daraboš i Ružica Sever kojoj najsrdačnije zahvaljujemo na ustupanju jednog dijela fotografija