Novosti

U susret Martinju

Obilježavanje Martinja u našem kraju ima dugogodišnju tradiciju. Evo malo našeg doprinosa i podsjetnik na znamenitu svetkovinu.
Sveti Martin, svetac rodio se kao sin rimskog vojnog časnika u provinciji Panoniji (u mjestu Sabaria, danas Szombathely u Mađarskoj), pretpostavlja se 316. godine. Pri kraju svoje vojničke karijere Martinov će otac doseći čin vojnog tribuna. Kada mu se rodio sin nazvao ga je Martin (umanjenica od imena Mars, rimskog boga rata) kako bi odao počast vlastitom vojničkom zvanju, ali i kako bi naznačio djetetovu budućnost.

 5 SVETI MARTIN Sveti MARTIN

Martin i plašt
Imao je tek nešto više od 15 godina i usred zime pred vratima grada Amiensa (Galija, današnja Francuska) susreo je prosjaka koji je, sav promrzao i u poderanim krpama, od njega tražio milostinju pružajući ka njemu ruku koja se tresla od zime.
Kako nije imao novaca pri sebi odrezao je mačem polovicu svog crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže kako je tu Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju „Martinje ljeto“. Naredne je noći Martin usnuo san u kojem mu se ukazao Krist zaogrnut u polovicu plašta koju je dao prosjak i koji mu je u snu kazao: „Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin“. San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu primio krštenje.

Zaštitnik
Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako sveti Martin zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. Na njegovom grobu, diže se velika bazilika, svjetski poznato hodočasničko mjesto, a u cijeloj Francuskoj ima, kažu, njemu posvećenih 3667 što crkava što kapela.

Martinje
Spomendan se slavi 11. studenog - dan njegove sahrane, a ne smrti. Prema običaju tada se peče guska i krsti mlado vino (Martinje). Po pučkom shvaćanju Martinje je kraj jeseni, završetak poljskih ratarskih radova i početak zime, a kod nekih i završetak proslave Svih svetih. Stoga je, naročito u srednjem vijeku, Martindan bio po cijeloj Europi veliki sajamski dan i vrijeme kad su se završavali mnogi ugovori, sklapale pogodbe, izmirivali dugovi, isplaćivale najamnine i porezi. Proslave u Austriji, Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj djeca s lampama i svijećama idu ulicama i pjevaju pjesme o svetom Martinu. Čak i protestanti u Njemačkoj sudjeluju u tim procesijama iako većina njihovih Crkava ne priznaje svece.
Na Malti se djeca daruju s vrećama slatkišima i voća.

Sretan imendan svim Matinima i Martinama!